1. Odakle inicijativa da se pokrene Strategija za mentalno zdravlje? Je li riječ o projektu na razini županije ili razini države?

Inicijativa je zapravo krenula s jednog stručnog skupa školskih psihologa, Horizonti snage, gdje su stručni suradnici psiholozi naveli važnost razgovora i brige o mentalnom zdravlju, odnosno donošenja takvih strategija na razini svake škole, budući da podaci pokazuju kako mladi danas žive u drukčijem kontekstu nego što smo živjeli mi nekad davno. Sve promjene koje se događaju u svijetu, korištenje digitalnih medija, globalizacija i dobivanje informacija iz svih dijelova svijeta, drukčije roditeljstvo, a i pandemija dovode do toga da su problemi mentalnog zdravlja sve veći i češći, odnosno zbog toga je mentalno zdravlje javnozdravstveni izazov broj jedan na svjetskoj razini prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Aktivnosti oslikavanja zidova na temu mentalnog zdravlja

2. Zašto je mentalno zdravlje važno?

Mentalno zdravlje važno je jer je ono dio cjelokupnoga zdravlja. Ne možemo samo odvojiti fizičko zdravlje i reći da smo zdravi, već moramo voditi računa i o socijalnom te mentalnom zdravlju. Kada je mentalno zdravlje narušeno, naravno, narušeni su i svi ostali segmenti zdravlja. Osoba koja ima izazova s mentalnim zdravljem ne može normalno funkcionirati u svijetu: ne može učiti ni raditi i onda nastaju problemi u socijalnim odnosima, a često problemi mentalnog zdravlja utječu na naše fizičko zdravlje, stoga je briga o njemu vrlo važna jer utječe i na sve druge aspekte života. 

3. Tko su, uz Vas, pokretači projekta i tko Vam je sve i na koji način pomogao u sastavljanju plana?

Kada smo krenuli s idejom o pisanju Strategije, prvo smo složili Tim za mentalno zdravlje. Ja sam koordinator tima, a tu su i brojni nastavnici kao i drugi stručni suradnici koji su bili zainteresirani za ovaj oblik rada. Osim mene kao psihologinje, u timu je naša ravnateljica Ana Tomić Njegovan, koja nam pruža podršku za sve što planiramo i radimo. Tu je i pedagoginja Mia Lakotić, knjižničarka Helena Mance, te nastavnici Milan Martuslović, Dolores Matetić, Iva Suden, Julija Perhat, Helen Caser, Mirna Polić Malnar i Andrea Gašparović. Svim kolegama i kolegicama ovom prilikom zahvaljujem na njihovu doprinosu. 

Aktivnosti oslikavanja zidova na temu mentalnog zdravlja

4. Koji su ciljevi strategije?

Strategija se sastoji od nekoliko dijelova. Prvi su dio opće odredbe, gdje se opisuje zašto smo ju odlučili napisati i prikazuje se njezina važnost. Zatim govorimo o tome kako ćemo educirati naše nastavnike kako bi se mogli brinuti o mentalnom zdravlju učenika. Pritom pružamo brojne edukacije unutar škole, ali ćemo imati i edukacije izvan nje, a na kojima će se govoriti o izazovima mentalnog zdravlja. Pritom nije ideja da nastavnici budu novi psiholozi, pedagozi ili psihoterapeuti, ali budući da su oni najviše u neposrednom radu s učenicima, usmjerit će ih se na prepoznavanje izazova mentalnog zdravlja onda kada se takav izazov javi. Radit će se na tome da prilikom povjeravanja učenika taj prvi kontakt bude ugodan i da nastavnici znaju što savjetovati, ali i da neki način budu "alarmi" ili "zvono za uzbunu" kada nešto primijete, a onda usmjere dalje učenika psihologu, pedagogu ili na neko drugo mjesto gdje može dobiti pomoć. Osim edukacije nastavnika, tu je, naravno, i edukacija roditelja. Oni su također jako važni jer moraju znati kakvi izazovi s mentalnim zdravljem mogu nastati. Najvažniji su od svega preventivni programi za učenike. Oni obuhvaćaju i znanje o mentalnom zdravlju i problemima mentalnog zdravlja, ali uključuju i neke druge vještine koje također doprinose dobrom mentalnom zdravlju. Riječ je poticanju prosocijalnog ponašanja, volontiranju, pomaganju u zajednici, druženju, bavljenju sportom i drugim aktivnostima koje pomažu da zaštitimo naše mentalno zdravlje. S obzirom na to da se uvijek mogu dogoditi određene krizne situacije, a kad se kriza dogodi, teško je reagirati bez emocija i znati što napraviti, odlučili smo napraviti protokole u slučaju kriznih situacija, kao naprimjer samoozljeđivanja učenika i suicidalnosti. Brojke, ali i iskustvo pokazuju nam da ima sve više učenika koji se samoozljeđuju i to postaje velik izazov, pa smo napravili protokole postupanja u slučaju da saznamo za samoozljeđivanje učenika, bilo kad neposredno vidimo samoozljeđivanje ili za to saznamo posredno od drugih učenika ili u školskim radovima. Protokoli određuju kako postupiti i koji su koraci za nastavnike i stručne suradnike. Također, isto smo napravili i za suicidalnost. Osim toga, napravili smo adresar, odnosno popis mjesta na kojima učenici mogu dobiti pomoć ako im je potrebna ili ako ne žele razgovarati s psihologom i pedagogom u školi, što je isto u redu. Imamo pravo birati, važno je znati da postoje mjesta na kojima možemo naći i dobiti pomoć. Naravno, odredili smo poglavlja povjerljivosti jer je važno da učenici znaju da nam mogu vjerovati da informacije nećemo širiti dalje, ali je isto tako važno znati koje informacije ne možemo kao odgojno-obrazovni radnici zadržati samo za sebe i kada moramo reagirati ili prema roditeljima ili prema nekim drugim službama. Naravno, vodit ćemo brigu o tome da se strategija evaluira, pratit ćemo kako napreduje i onda ju mijenjati s vremena na vrijeme. Također je važno spomenuti da ćemo preventivne i edukativne aktivnosti svake godine planirati za tekuću godinu.

5. Kako će strategija pomoći današnjem nastavniku u donošenju odluka? 

Tu mislim da su važna dva segmenta koja sam već spomenula, prvenstveno edukacija nastavnika. Iako je mentalno zdravlje bitno, većina nastavnika nema određeno formalno obrazovanje o njemu, tako da će već samim učenjem i zdravstvenom pismenošću s te strane lakše prepoznati pojedine izazove ili u samima sebi ili pak kod učenika. Također, planiramo radionice koje će im dati praktične vještine za razgovor s učenicima, razumijevanje njihovih problema i slično. Našim se nastavnicima također nudi intervizijska skupina prilikom koje mogu raditi na svojem mentalnom zdravlju, tj., na sprječavanju burnouta ili sagorijevanja na poslu i naučiti kako se uopće nositi s problemima koje posao ponekad donese.

Drugi važan segment zapravo su ovi protokoli. Naime, kada se dogodi kakva krizna situacija, često reagiramo emocionalno i iako smo odrasli, nije nam lako. Ako ne znamo kako postupiti, može doći do nekoga nenamjernog propusta. Sada, kada imamo protokol, jasno je propisano tko, što i kako radi, tako da mislim da će to također uvelike pomoći nastavnicima kako bi znali odreagirati u slučaju krizne situacije.

Aktivnosti oslikavanja zidova na temu mentalnog zdravlja

6. S kakvim se izazovima susreću nastavnici, ali i Vi kao stručno-pedagoška služba, da je bilo nužno pokrenuti Strategiju i protokol mentalnog zdravlja?

Ono što sam spomenula, ne samo za našu školu nego i na razini države, pa i na razini svijeta, sve je više izazova vezanih za mentalno zdravlje. Nama u stručnoj službi učenici se javljaju s brojnim izazovima. Najčešće su to problemi vezani za depresivnost i anksioznost, međutim, ima i puno obiteljskih situacija s kojima se učenici teško nose kao i problema u ponašanju. Neki nam se učenici jave zbog specifičnih nesuglasica s vršnjacima, zbog prekida veza i slično. Velik je broj učenika već prošao kroz moj ured iako radim tek od 11. mjeseca prošle godine. Meni je zbog toga iznimno drago jer učenici sami prepoznaju da im je pomoć potrebna te da slobodno mogu doći i pokucati na vrata kad god to žele. Vrlo je važno što jedan dio učenika koji dođe na moja vrata usmjere i nastavnici. No potrebno je još i dodatno obrazovanje o temama mentalnog zdravlja, tako da onda sve situacije budu ujednačene za učenje i prepoznavanje. 

7. Koji su, po Vama, glavni čimbenici koji utječu na mentalno zdravlje mladih danas?

Djelomično sam započela taj odgovor u prvom pitanju… Ono što istraživanja pokazuju, puno se toga danas promijenilo. Često mnogi znaju reći: „Joj, ovi mladi su danas osjetljivi…“ i  „Ne znaju se nositi s teškoćama…“, ali mladi zapravo žive u svijetu koji smo im mi odrasli stvorili. Pritom je digitalizacija jedna od velikih promjena u tom svijetu. Od najranije dobi dobivamo mobitele u ruke i oni, koliko god bili korisni i imali smisla, imaju i svoje negativne učinke, kako na učenje i uspjeh u školi, koncentraciju tako i na mentalno zdravlje. Društvene mreže i uspoređivanja s drugima bombardiraju nas svakodnevno kao i strah da ne propustimo nešto važno. Na dnevnoj bazi vidimo isfiltrirane savršene žene i muškarce, a onda stvaramo lažne ideale. Ne bih krivila samo mobitele jer se danas i roditeljstvo promijenilo. Nekad su ljudi imali po četvero, petero djece i djeca nisu bila toliko u središtu pozornosti. Sada roditelj ima jedno ili dvoje djece i stavljaju ih puno više u fokus, što je također promijenilo način kako mi sami sebe doživljavamo. Činjenica jest da svijet nikad dosad nije bio mirnije mjesto s manje ratova. Međutim, informacije koje dobivamo o ratovima, o ružnim stvarima, bombardiraju nas svakodnevno. Kada otvorimo bilo koji medij, vidjet ćemo uvijek loše vijesti, što zapravo povećava i našu anksioznost, a ako ne slušamo o tome, slušamo kako će nam planet brzo propasti jer se ne brinemo o njemu. Briga o ekološkoj krizi opet dovodi do anksioznosti, depresivnosti, osjećaja besmisla te pomisli na to zašto uopće živimo kad će planet umrijeti. Također, mislim da ni korona nije baš pomogla. U neko doba, kada su se mladi trebali družiti, biti u školi, razgovarati, odrastati, korona nas je zatvorila, i počeli smo dobivati poruke poput „Svijet je opasan“, „Virusi su opasni“, „Nemojte se družiti, na taj način ste odgovorni za svoje zdravlje, zdravlje svojih najdražih“… Iako je pandemija utjecala na svih nas, mislim da je osobito utjecala na mlade. Svi smo društvena bića, važno nam je da smo okruženi s ljudima, a pogotovo djeci i mladima u razdoblju najvećeg rasta i razvoja.

8. I za kraj, kakvu ulogu u svemu imaju roditelji i što strategija predstavlja za učenike?

Roditelji imaju jako važnu ulogu. Oni su primarna obitelj, baza, i ako mladi imaju podršku osoba od povjerenja kod kuće, ako su to osobe koje ih mogu uputiti na pravi put, postaviti čvrste granice, to itekako ima utjecaj na mentalno zdravlje mladih. Zato i mislim da je važan dio edukacija roditelja gdje oni mogu saznati nešto novo. Također, mislim kako je jako važno da roditelji i škola budu partneri jer smo i jedni i drugi važan segment u odgoju i obrazovanju mladih. Nadam se da će strategija pomoći da se više otvorimo prema roditeljima, da oni dođu kada imaju određene poteškoće i da sami vide gdje mogu potražiti pomoć kada dođe do bilo čega. Isto tako, kada vide da bi mogao nastati problem, da nauče kako ga prevenirati ili gdje potražiti pomoć, mislim da je to također važno. Za učenike mislim da je poželjno razgovarati o mentalnom zdravlju čim više, da od početka budu zdravstveno pismeni po tom pitanju, tako da pritom sebe najbolje upoznaju i znaju reagirati kada je potrebno, čime će moći izgraditi bolje i svoju psihološku otpornost. Dosad je priča bila dosta negativna, ali ne smijemo zaboraviti da svi imamo velike potencijale. Naša psihološka otpornost skup je osobina i vještina koje se mogu razvijati, a koje nam pomažu da unatoč poteškoćama koje imamo ustrajemo i izađemo iz toga jači. Metaforički rečeno, svima nam život nekad da limune – pritom možemo biti tužni jer je to jako kiselo i pitati se što ćemo s njima, ili se pak možemo odlučiti napraviti limunadu, kolač, ili ih pak prodavati pa kupiti naranče ako već limune ne volimo. Moja je poanta da uvijek postoji rješenje za sve izazove s kojima se susrećemo, a upravo je to i glavni cilj naše Strategije za mentalno zdravlje. Kada ne možemo izaći sami na kraj s problemima mentalnog zdravlja, važno je znati da postoje osobe koje nam u tome mogu pomoći. I to već u našoj Školi koja se doista brine za svoje učenike.

Razgovarala: Dragana Klarić, 4. e

Fotografije (autori): Sumea Bećirević, 4. e, Jasna Borbelj Čeko, školska psihologinja